Ima li zaista išta ljepše nego pobijeći iz glomaznih urbanih zagađenih metropola u jednostavnost, u čistoću i mir otoka, tamo upijati mirise baršunastog otočkog bilja intezivnih boja, pejsaža mora i neba u sjeni mirisnih borova u pješčanim uvalama.
Kad kažemo Rab mislimo na cijeli otok koji ima 93,6 km2 s mjestima Banjol, Barbat, Kampor, Lopar, Mundanije,, Palit i Supetarska Draga, ali kruna svih je najljepše mjesto po kojem je cijeli otok i dobio ime-RAB, ta mediteranski stješnjena urbana cijelina, koja je nekog literarno raspoloženog nahodnika podsjetila na veliki bijeli brod usidren u luci s četiri jarbola - četiri visoka zvonika.
Rab otok je sinonim blagog podneblja i lijepih toplih draga i zatona. Povijest nam kazuje da je Rab svoju izuzetnu privlačnost mnogo stoljeća plaćao robovanjem, zlatom i ljudskom krvlju. Njegova blaga klima u zavjetrini i umiljate zelene površine privlačile su oči moreplovaca i zavojevača sve do Rimljana koji osvojiše i imenovaše Rab – municipij Arba, do Ostrogota, Bizantinaca i Slavena Hrvata koji su u VII stoljeću stigavši na Jadran prigrlili te obale i otoke kao dio svoje nerazdvojne sudbine i domovine, davši drevnoj Arbi ime svom jeziku blisko – Rab.
Onome tko prvi put dolazi na Rab, čim pogledom prijeđe po starim pročeljima, krovovima i tornjevima, postane jasno da su ovdje mnogi vjekovi ostavili vidan trag prije svega u arhitekturi stare gradske jezgre, koja je u cjelini sačuvana u izvornoj drevnoj ljepoti i naravi.Trgovi s visokim zvonicima, sakralna zdanja, knežev dvor, palače, loža i splet mediteranskih uličica u kojima među zidinama dalekih vjekova bruji romor ljudskih glasova na svim jezicima, jer su domaćini Rabljani primili srcu, da njihov lijepi otok nije samo njima namjenjen, pa su tokom cijele godine otvorili njihove luke i vrata za dobronamjernike, domaće i strane goste iz svih krajeva svijeta.